BOSNA I HERCEGOVINA

REPUBLIKA SRPKA

OKRUŽNI SUD U BIJELJINI

Broj: 12 0 K 008781 21 Kv 2

Bijeljina, 02.12.2021. godine

            Okružni sud u Bijeljini, u vijeću sastavljenom od sudija D. J. kao predsjednika vijeća, M. V. i Z. DŽ. kao članova vijeća, uz učešće G. O. kao zapisničara u krivičnom predmetu osumnjičenog T. M. zbog krivičnog djela – obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, odlučujući o prijedlogu Okružnog javnog tužioca u Bijeljini da se prema osumnjičenom produži pritvor, nakon održanog ročišta kome su prisustvovali osumnjičeni T. M., i njegov branilac J. P., advokat iz Bijeljine te Okružni javni tužilac K. R., dana 02.12.2021. godine, donio je

R J E Š E NJ E

            Prema osumnjičenom T. M. sinu B. i majke R. rođene S., rođenog ...... godine u Bijeljini, gdje je i nastanjen, ul Pantelinska br. 3,  državljanin RS i BIH, Srbin, pismen sa završenom Višom školom, nalazi se u pritvoru po rješenju sudije za prethodni postupak Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 K 008781 21 Kpp 4 od 05.11.2021. godine, pritvor se produžava za još 2 (dva) mjeseca i isti po ovom rješenju može trajati do 04.02.2022. godine.

             Pritvor se prema osumnjičenom T. M. produžava na osnovu člana 197. tačka b) i g) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu:ZKP). 

O b r a z l o ž e nj e

            Rješenjem sudije za prethodni postupak broj 12 0 K 008781 21 Kpp 4 od 05.11.2021. godine prema osumnjičenom T. M. određen je pritvor u trajanju od mjesec dana, a iz razloga propisanih u članu 197. stav 1. tačka b) i g) ZKP, zbog postojanja osnovane sumnje da je učinio krivično djelo - obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Po tom rješenju pritvor može trajati najduže do 04.12.2021. godine.

            Okružni javni tužilac u Bijeljini je dana 30.11.2021. godine ovom sudu dostavio prijedlog za produženje pritvora prema osumnjičenom broj T 14 0 KT 0030760 21. Produženje pritvora se zahtijeva iz razloga propisanih u članu 197. stav 1. tačka b) i g) ZKP. U prijedlogu tužilac navodi razloge koji se odnose na postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni na način, mjesto i vrijeme detaljnije opisano u prijedlogu učinio krivično djelo - obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Obrazlažući pritvorske razloge tužilac navodi da razlog za određivanje pritvora iz tačke b) člana 197. stav 1. ZKP predstavlja činjenica da je osumnjičeni do sada nekoliko puta pokušao da kontaktira svjedoka V. D., oca mldb. oštećene, a poslednji put je to učinjeno 24.11.2021. godine. Takvo njegovo ponašanje ukazuje da bi on boravkom na slobodi mogao uticati i na druge svjedoke koji još nisu saslušani. Kada je u pitanju pritvorski razlog propisan članom 197. stav 1. tačka g) ZKP tužilac ističe da se u konkretnom slučaju radi o žrtvi koja je dijete i koja je u tom uzrastu posebno osjetljiva kategorija, pogotovo imajući u vidu činjenicu da ju je osumnjičeni trenirao boks. Imajući u vidu činjenicu da je osumnjičeni svojim ponašanjem zloupotrijebio odnos koji je imao prema djetetu i njegovo povjerenje kao i povjerenje roditelja koj su mu dijete povjerili može se zaključiti da bi puštanjem na slobodu osumnjičenog rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. U tom smislu je, kao dokaz burne reakcije za predmetni događaj dostavio komentare građana na društvenim mrežama.Pogotovo treba imati u vidu upornost koji je osumnjičeni imao u pogledu kontakta sa oštećenom. Obrazlažući svoj prijedlog na ročištu tužilac je napomenuo da istraga još nije završena obzirom da nisu saslušani svi svjedoci a niti izvršena sva potrebna vještačenja.

            Postupajući povodom podnesenog prijedloga Okružnog javnog tužioca, ovaj sud je dana 02.12.2021. godine održao ročište kome su prisustvovali osumnjičeni, njegov branilac i Okružni javni tužilac. Tom prilikom tužilac je obrazložio podneseni prijedlog stavljajući do znanja da u potpunosti ostaje kod navoda iznesenih u pisanom prijedlogu smatrajući da su ispunjeni svi zakonom propisani uslovi da se prema osumnjičenom produži pritvor kako bi se istraga u daljem roku od 2 (dva) mjeseca mogla nesmetano okončati.

            Izjašnjavajući se o prijedlogu Okružnog javnog tužioca branilac osumnjičenog je iznio razloge zbog čega odbrana smatra da u konkretnom slučaju nema uslova za produženje pritvora, te zbog čega predlaže da se prijedlog Okružnog javnog tužioca odbije kao neosnovana i osumnjičeni pusti na slobodu. Prije svega, tužilac nije uspio da dokaže postojanje osnovane sumnje da je osumnjičeni izvršio predmetno krivično djelo. U tom smislu odbrana se oslanja na svjedočenje mldb. V. D. te iskaza svjedoka G. B. te tvrdi da se na osnovu iskaza ovih svjedoka može zaključiti da osumnjičeni nije preduzimao radnje opisane u prijedlogu za produženje pritvora. Pored toga, odbrana stoji na stanovištu da ne postoji niti jedan posebni uslov neophodan za produženje pritvora na osnovu člana 197. stav 1. tačka b) i g) ZKP.                   

            Osumnjičeni T. M.se u potpunosti pridružio navodima svoga branioca.

            Analizirajuću navode iznesene u prijedlogu za produženje pritvora, obrazloženje tog prijedloga od strane Okružnog javnog tužioca dato na održanom ročištu te izjašnjenje branioca osumnjičenog i osumnjičenog, kao i cijeli spis krivice, ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sledećih razloga:

            Prije svega, ovaj sud nalazi da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni na način, mjesto i vrijeme detaljnije opisano u prijedlogu za produženje pritvora učinio krivično djelo - obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Ovakav zaključak proizilazi prije svega iz iskaza maloljetne M. D. datog u Policijskoj stanici Bijeljina u prisustvu  Okružnog javnog tužioca i psihologa u kome je ona detaljno opisala sve okolnosti koje se odnose na ponašanje osumnjičenog prema njoj, ali isto tako i iz iskaza svjedokinje D. LJ., majke mldb. M. te njenog oca D. V.. Roditelji maloljetne su detaljno opisali njeno ponašanje nakon spornog događaja te svjedočili o tome šta im je M. ispričala. Svjedoci maloljetna V. D. i G. B. su takođe imali određena saznanja povodom spornog događaja. U tom smislu maloljetna D. je ispričala okolnosti pod kojima su osumnjičeni i oštećena spavali u istom krevetu kritične večeri a svjedok G. B., kao jedan od trenera maloljetne M. je u svom svjedočenju potvrdio da je posrednim putem došao do saznanja da je osumnjičeni donosio alkohol u sobu gdje su se nalazili takmičari. Ono što je posebno značajno u njegovom svjedočenju je činjenica da je zamoljen da sa državnog prvenstva održanog u Sokocu poveze maloljetnu M. obzirom da je ona imala „problema sa M.“ i da se „ne osjeća prijatno u društvu sa M.“. O neprimjerenom ponašanju osumnjičeng na državnom prenstvu u Sokocu je svjedočila i A. J. napominjući da je M. na recepciji hotela u kome su bili smješteni  insistirao da zakupi bazen u kome bi bili sami M., ona i M., da ih je nagovarao da piju alkohol što su i učinili, da je potom M. bila vidno pijana, „u polusvjesnom stanju“, da je u takvom stanju legla da spava a da je M. legao pored nje i u krevetu sa njom proveo noć. Svjedočenja navedenih lica se međusobno dopunjuju u banjbitnijim dijelovima. Ista su potvrđena objektivnim, pisanim dokazima vezanim za medicinsku dokumentaciju maloljetne D. M. kao i porukama koje su međusobno telefonom razmjenjivali osumnjičeni i oštećena. Navedeni dokazi dostavljeni od strane tužioca prema nalaženju ovog suda su vjerodostojni i dovoljni za zaključak da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni izvršio predmetno krivično djelo.

            Pored postojanja osnovane sumnje kao osnovnog, temeljnog uslova za donošenje odluke o pritvoru ovaj sud nalazi da su, kumlativno i posebni uslovi neophodni za produženje pritvora prema osumnjičenom propisani članom 197. stav 1. tačka b) i g) ZKP.

            Pritvor se prema odredbi člana 197. stav 1. tačka b) ZKP može odrediti ako postoji osnovana bojazan da će osumnjičeni, odnosno optuženi uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače. Prema navodima iznesenim u prijedlogu za produženje pritvora, pritvor po ovom osnovu se traži zbog osnovane bojazni da će osumnjičeni boravkom na slobodi ometati krivični postupak uticajem na svjedoke. Imajući u vidu dosadašnje ponašanje osumnjičenog može se zakljupiti da je takav prijedlog opravdan. Naime, iz iskaza svjedoka D. V. i D. LJ. može se zaključiti da je osumnjičeni nakon što je saznao da su roditelji maloljetne Mie upoznati sa prepiskom između njega i M. putem drušvenih mreža, pokušao vršiti uticaj na iste da ga ne prijavljuju, a za uzvrat, kako to tvrdi V., je obećao da će „u Beogradu razgovarati sa ministrima da bi pronašao zaposlenje za moju suprugu“. Oba svjedoka su saglasno izjavili da im je stavio do znanja da, ukoliko ih prijavi, da će njihova kćerka biti izložena sramu i osudi javnosti, a „da on ima brojne veze i da je vrlo uticajan i da on neće odgovarati“. Prema svjedočenju D. V. datom pred Okružnim javnim tužocem dana 24.11.2021. godine osumnjičeni je posredno putem svog sina T. D. pokušao da vrši uticaj na njega prijeteći kompromitujućim snimcima njegove kćerke sa drugim licima.

            Navedene okolnosti, prema nalaženju ovog suda ukazuju da je osumnjičeni, nesumnjivo pokušao lično, a potom i preko drugog lica da utiče na svjedoke. Ovakvo njegovo ponašanje, obzirom da istraga još nije završena te da je u daljem toku istrage potrebno saslušati i druge svjedoke opravdava tvrdnjju tužioca da bi osumnjičeni ukoliko bi se našao na slobodi ometao postupak uticajem na iste

            Nadalje, pritvor po osnovu člana 197. stav 1. tačka g) ZKP može se odrediti, odnosno produžiti u vanredim okolnostima ako je riječ o krivičnom djelu za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna, a koje je posebno teško s obzirom na način izvršenja ili posleeice krivičnog djela, ako bi puštanje osumnjičenog na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda.

            Za krivično djelo - obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske u Zakoniku je propisana kazna zatvora  najmanje osam godina. Time je ispunjen objektivan uslov za produženje pritvora po ovom pritvorskom osnovu.

            Pored toga, imajući u vidu način izvršenja i okolnosti pod kojima je ovo krivično djelo učinjeno može se zaključiti da izvršenje ovog krivičnog djela prate posebne, vanredne okolnosti koje tom djelu daju posebnu težinu zbog čega bi puštanjem na slobodu osumnjičenog imalo za posledicu stvarnu prijetnju narušavanja javnog reda na području na kome je krivično djelo učinjeno, ali i u široj društvenoj zajednici. Naime, prema navodima datim u prijedlogu za produženje pritvora, a koji su potvrđeni dostavljenim dokaznim materijalom, o čemu je ranije već bilo riječi, postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni u vremenskom periodu od avgusta mjeseca 2021. godine pa do septembra 2021. godine, kao trener bokserskog kluba „R.“ Bijeljina u kome je trenirala boks i dijete D.M. rođena 2007. godine godine  i da ima manje od petnaest godina i da je velika nesrazmjera u godinama u Bijeljini, a u namjeri da zadovolji svoj seksualni nagon, više puta nagovarao dijete M.D. da pristane na polne radnje sa njim, a potom je 20.08.2021.godine kao trenet poveo M.D.u Istočno Sarajevo, rekavši joj da iz kasete automobila izvadi novac, u kojem je M. bio na mjestu vozača, a M.D. na mjestu suviozača,  što je M.D. i učinila te kada je izvadila novac i podigla glavu, poljubio je u usta, da bi dana 29.09.2021.godine pozvao da dođe kod njega u kancelarije bokserskog kluba „R.“ Bijeljina u ulici Meše Selimovića, te kada je M.D. došla sa drugaricom mldb. D.V. i krenula da izađe pomilovao je po stražnjici, a onda dana 30.09.2021.godine, kao trener, poveo M.D. na Sokolac, nagovorivši je da konzumira alkoholna pića, koje je nabavio i donio u hotelsku sobu,  koja piće je M.D. i konzumirala, a potom  kada je M.D. usljed dejstva alkohola zaspala ljubio je po ustima, dodirivao stražnjicu, grudi, a potom i zavukao svoju ruku u njen donji veš, te sa svoja dva prsta penetrirao u njenu vaginu kojom prilikom je došlo do rascjepa himena, da bi za sve navedeno vrijeme putem aplikacije Viber sa svog telefona upućivao poruke djetetu D.M. seksualne konotacije  opisujući šta joj je radio, te šta bi joj radio i predlažući joj način i mjesto da vode ljubav.

            Dakle, radi se ovdje o tome da je žrtva opisanog ponašanja osumnjičenog dijete mlađe od petnaest godina (rođena 22.10.2007. godine), da se radi o velikoj nesrazmjeri u zrelosti i uzrasti između osumnjičenog (rođen 16.01.1962. godine) i oštećene (razlika je četrdeset pet godina starosti), da je osumnjičeni obzirom na ulogu trenera i svoju starosnu dob nesumnjivo imao veliki uticaj na oštećenu.  Iako neke od navedenih okolnosti predstavljaju obilježja predmetnog krivičnog djela, ali brojnost takvih, kvalifikatornih okolnosti pod kojima je predmetno krivično djelo izvršeno ukazuju da se ovdje, zaista, radi o posebno teškom djelu. Ovdje posebno treba napomenuti činjenicu da je osumnjičeni pored toga što je bio trener oštećene, prema vlastitoj tvrdnji u kritičnom periodu bio i sportski direktor BK „R.“ Bijeljina, predsjednik B. s. Republike Srpske i generalni sekretar B. s. BiH. Dale, nesumnjivo se radi o licu koje je visoko pozicionirano u organizacionoj strukturi bokserskog sporta u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, pa je u tom kontekstu i njegova uloga u odgoju mladih sportista posebno naglašena. Umjesto da se rukovodi takvim principima on se osnovano sumnjiči da je konkretne prilike u vrijeme održavanja državnog prvenstva nagovarao učesnike takmičenja da piju alkohol pa i četrnaestogodišnju M. te kada je M. bila dovedena u pijano stanje i legla da spava, legao pored nje i vršio radnje koje predstavljaju obilježja krivičnog djela – obljuba sa djetetom mlađim od petnaest godina iz člana 172. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, a koje su detaljnije opisane u prijedlogu za produženje pritvora. Opisano ponašanje osumnjčenog je prema izjavama roditelja maloljetne M.na nju ostavilo posledice o kojima su svjedočili njeni roditelji a koji se ogledaju u tome da je nakon pomenutog događaja M. počela da izbjegava kontakt sa roditeljima, žalila se na glavobolju, počela nekontrolisano da jede slatkiše i ugojila se petnaest kilograma. Navedene okolnosti pod kojima je djelo učinjeno i posledice koje su iz toga proistekle daju posebnu težinu djelu za koje se sumnjiči osumnjičeni. Kada se imaju u vidu navedene okolnosti, ali i činjenica da javnost ima poseban senzibilitet prema ovoj kategoriji žrtava ovakvih djela, a posebno zaštiti njihovog polnog integriteta te izraženu reakciju javnosti prema izvršiocima ovakvih krivičnih djela koja, realno, puštanjem na slobodu lica koje se osnovano sumnjiči da je takvo djelo izvršio može uzrokovati socijalne nemire u sredinama gdje je djelo izvršeno, pa i šire, onda se može prihvatiti kao osnovan prijedlog tužioca da se prema osumnjičenom produži pritvor po ovom osnovu. Kao argument u prilog navedenoj tvrdnji tužilac se s pravom poziva na burnu reakciju javnosti nakon saznanja za predmetni događaj i osudu ponašanja osumnjičenog na društvenim mrežama kao javnom prostoru. Dakle, prema nalaženju ovog suda, u navedenim okolnostima, puštanjem na slobodu osumnjičenog, u ovoj fazi postupka, bio bi ozbiljno doveden u pitanje uspostavljeni javni red i mir, odnosno njegovo puštanje na slobodu rezultiralo bi stvarnom prijetnjom narušavanju javnog reda i mira.

            Prema nalaženju ovog suda, u konkretnom slučaju ne postoje uslovi da se prema osumnjičenom izreknu bilo koje druge, blaže mjere umjesto pritvora, jer se nikakvim drugim mjerama ne mogu postići isti ciljevi kao pritvorom.

            Kada je u pitanju dužina trajanja pritvora ovaj sud zaključuje da je prijedlog Okružnog javnog tužioca osnovan jer je period od (dva) mjeseca neophodan da bi tužilac okončao istragu preduzimanjem svih onih mjera i radnji koje je planirao i izložio u svojoj naredbi.

            Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci a na osnovu člana 200. stav 2. ZKP.

            Zapisničar                                                               Predsjednik vijeća

      G.O.                                                                             D. J.

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu Republike Srpske putem ovog suda, u roku od 3 dana od dana prijema ovog rješenja. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.